Interspolne osobe i spolna raznolikost (tekst)

Spolne karakteristike koje su temelj interspolnosti jesu kromosomi, gonade i fenotipske spolne karakteristike, kao što su reproduktivni organi i sekundarne spolne karakteristike. Interspolnost je također krovni termin: ta kategorija obuhvaća vrlo raznoliku biološku stvarnost i iskustva, stoga nije logično nazivati je „trećim spolom“. Neki aktivisti i aktivistice za prava interspolnih osoba stoga preferiraju izraz varijacije u spolnim karakteristikama (eng. kratica VSC), koji bolje iskazuje raznolikost stvarnosti interspolnih osoba.

Interspolnost nije rodni identitet, već biološka stvarnost, stoga se interspolne osobe suočavaju s drugačijim izazovima i njihov životni put izgleda drugačije od onoga osoba ostalih identiteta sadržanih u kratici LGBTQI+.

Interspolne osobe mogu imati različite rodne identitete: mogu se identificirati kao žene ili kao muškarci, baš kao i osobe koje nisu interspolne; ili se mogu smatrati rodno varijantnim osobama ili osobama s drugačijim rodom. Sve u svemu, interspolnim osobama identitet nije središnji problem. Interspolno društvo Sjeverne Amerike navodi: „Interspolnost je prvenstveno problem stigmatizacije i traume, a ne roda.“

No izazovi s kojima se interspolne osobe suočavaju također mogu imati određene sličnosti s onima s kojima se suočavaju osobe koje se identificiraju kao LGBT jer su i LGBT identiteti i interspolne biološke karakteristike stigmatizirani i dovode u pitanje binarne norme našeg društva. Na internetu se mogu pronaći mnogi izvori o ispreplitanju interspolnosti i LGBT identiteta; kako biste stekli uvid u iskustvo tranzicije interspolne osobe, poslušajte na primjer epizodu 70 podcasta „Gender Reveal“.

Zbog velikog stresa koji pogađa roditelje te ograničavajućih uvjerenja medicinskih djelatnika i djelatnica, interspolne se osobe podvrgavaju ponovljenim, nepotrebnim i traumatičnim medicinskim postupcima i operacijama na koje nisu pristale i pri kojima se njihovo samoidentificiranje ne uzima u obzir. U takvim situacijama pružatelji i pružateljice zdravstvenih usluga zaboravljaju tko je pacijent ili pacijentica: u većini slučajeva liječe neposredni stres roditelja i nisu u mogućnosti dati roditeljima detaljne informacije o interspolnosti koje uzimaju u obzir sve aspekte roda i mentalnog zdravlja. I roditelji i interspolne osobe mogu jako patiti kasnije u životu kada na površinu izađu strašne posljedice ranih trauma i prisilne odluke.