Osobne i profesionalne predrasude – svjesnost i posljedice (Tekst)

Jedan od temelja u radu stručnjaka i stručnjakinja za mentalno zdravlje jest izgradnja odnosa s osobama koji traže njihovu profesionalnu pomoć te uspostava odnosa povjerenja. 

Osobe koje traže psihosocijalnu pomoć su možda već doživjele neugodna iskustva stigmatizacije, diskriminacije i/ili odbacivanja od strane drugih stručnih osoba ili institucija, zbog čega je još važnije pokušati neutralizirati štetne posljedice takvih životnih iskustava kroz prihvaćanje, poštivanje i pružanje sigurnog prostora za LGBTIQ+ klijente/ice. 

Klijenti/ice će osjetiti ako psiholog/inja, socijalni radnik/ica ili operater/ka krizne linije ima predrasude prema njima, što može rezultirati:

• prihvaćanjem tih predrasuda kao istine, što može zauzvrat dovesti do teških psiholoških posljedica  ili
• neprihvaćanjem predrasuda, ali potvrđivanje osjećaja razočaranja i izdaje od strane još jedne osobe koja joj je trebala pružiti podršku.

Predrasude i nesvjesne pristranosti (engl. implicit bias) 

Predrasude zapravo podrazumijevaju formirane negativne, neopravdne stavove prema određenoj grupi ljudi. One mogu biti:

• prikrivene: „Znam da imam predrasude prema LGBTI osobama, ali ih neću pokazivati jer sam svjestan/na da nije prihvaćeno.“
• racionalizirane: „Gej osobe su psihički bolesne i znam to jer sam čuo/la puno puta. To je tako.“

Dok smo predrasuda često svjesni, svatko od nas ima i nesvjesne pristranosti (engl. implicit bias) koji uvelike utječu na naše ponašanje, a kojih nismo svjesni/e i zbog toga ih je teško detektirati (o implicitnim pristranostima više informacija možete pronaći u modulu 5). One se pojavljuju automatski i nenamjerno, a utječu na naše prosudbe, odluke i ponašanja. Kako bismo osvijestili vlastite pristranosti, važno je:

• prihvatiti osobnu i profesionalnu obvezu upoznavanja vlastitih pristranosti kako bismo mogli/e pružiti kvalitetnu podršku LGBTIQ+ klijentima/icama,
• osvijestiti poruke koje smo primali od malih nogu o LGBTIQ+ osobama, imajući na umu društvenu heteronormativnost i cisnormativnost koja nas i danas okružuje. To nam može pomoći identificirati naša osobna uvjerenja i pristranosti koje zatim možemo preispitati.
• kontinuirano voditi računa o tome da ćemo ih vjerojatno pokušati instinktivno zanijekati te da je potrebna hrabrost i upornost za transformaciju duboko ukorijenjenih uvjerenja.

Nakon što osvijestimo vlastite predrasude, možemo početi svjesno koristiti tehnike kako bi ih transformirali:

Tehnika individuacije podrazumijeva namjerno izbjegavanje kategorizacije temeljene na stereotipima te fokusiranje na konkretne informacije o osobi. Možete si postaviti sljedeća pitanja:

• „Kako mogu svoje pretpostavke ostaviti sa strane, a s namjerom da bolje upoznam osobu koja traži pomoć?“

• „Percipiram li osobu kao „transrodnu“, bez uzimanja u obzir sve ostale aspekte njezine osobne povijesti, razvoja, iskustva i odnosa?“

Tehnika mijenjanja perspektive, na način da sebe stavite u poziciju osobe koja traži podršku.  Možete si postaviti sljedeća pitanja: 

• „Da sam ja gej, kako bih se osjećao/la u ovom trenutku prilikom upoznavanja novog/e psihologa/ice, socijalnog radnika/ice ili operatera/ke krizne linije? Što bi me brinulo? Što bi mi bilo važno?“

Važna napomena

Ako i nakon osvještavanja i rada na sebi ne možete prevazići vlastite predrasude prema LGBTIQ+ osobama, prema etičkim standardima struke i standardima kvalitete socijalnih usluga, potrebno je osobu uputiti kolegici ili kolegi koji pružaju afirmativnu terapiju LGBTIQ+ osobama. Stručne osobe koje čvrsto vjeruju da su različite seksualnosti ili rodni identiteti mentalni poremećaji, bolesti, posljedice prošlih trauma ili disfunkcionalnih obiteljskih struktura i odnosa, zaraze, grijeh te i dalje pružaju usluge LGBTIQ+ osobama s ciljem „izlječenja“ istih, ne samo da krše profesionalne i administrativne principe skrbi, naputke i standarde pružanja skrbi, već i štete mentalnom i fizičkom zdravlju osobe, društvenom položaju, osobnim odnosima i općenito kvaliteti života osobe.