Transkript: Izazovi transrodnosti (tekst)
„Jedna od najvećih poteškoća je što me ne uzimaju ozbiljno. I što, u osnovi, gledaju na moj rod kao na fazu ili na nešto što nije stvarno. A to se ne događa samo u širem društvu nego i u samim trans zajednicama. Poteškoće su raznolike. Drugi je aspekt stigmatizacija u sustavu zdravstvene skrbi. Čak i kad transrodne osobe imaju pristup zdravstvenoj skrbi specifičnoj za njih, ona je često usmjerena samo na trans muškarce i trans žene. A ako osoba želi ili treba nešto što izlazi iz okvira tih standardnih procedura, to često bude stigmatizirano, što otežava pristup skrbi. Na primjer četiri sam godine uzimalao testosteron i onda odlučih da ću prestati s hormonskom terapijom, ali zadnjih nekoliko godina nisam bilao kod liječnika/liječnice primarno zbog stigmatizacije koja s time dolazi. Jer liječnici/ liječnice često na primjer kažu: ‘Ljudi bi se htjeli podvrgnuti tim nekim proizvoljnim postupcima. Što bi bilo da si ja želim odsjeći ruku?’ Uspoređuju to s ovakvim stvarima kao da se ne radi o opravdanoj potrebi i kao da su potrebe trans muškaraca i trans žena opravdanije. Tako da čak iako kao aktivist.kinja znam koliko je važno biti pod medicinskim nadzorom kad radite neke promjene na svom tijelu, ipak sam odlučilao ne podvrgnuti se nadzoru zbog tog stigmatiziranja. Mislim da su to možda najvažniji problemi. Uz one svakodnevne kao što je susretanje ljudi na cesti a da ne znam što očekivati, kako će me percipirati, kako će se ponašati prema meni i kako se ja onda trebam ponašati kako me ne bi, na primjer, netko napao ili ispitivao o tome tko sam ili što sam. Također je sasvim u redu ako osoba promijeni mišljenje, ako istražuje svoj rod, posebno zbog toga što ovaj svijet nije zamišljen za trans osobe. Nije zamišljen ni za koga tko se ne uklapa u stereotipične norme za muškarce i žene, bilo u pogledu tijela bilo izgleda itd. i onda to otežava shvaćanje onoga što osobi treba. Stoga bi uloga terapeuta/terapeutkinje mogla biti ključna u pomaganju osobi da istraži sama sebe i da shvati što je to što joj treba. Terapeut/terapeutkinja bi trebali biti tu i da uvjere osobu da su promjena i istraživanje u redu i da ne treba dokazivati da je u dovoljnoj mjeri trans, što je čest slučaj. O još bi jednom aspektu trebalo voditi računa, a to je da seksualnost i rod nisu nužno povezani. Tako, na primjer, možete imati trans ženu koju privlače samo žene, bez obzira na to jesu li cis ili trans, pa će se ona vjerojatno identificirati kao lezbijka. I to može biti tako prije tranzicije, nakon tranzicije… Možda čak ni ne prođe kroz tranziciju itd. Ali ona je i dalje lezbijka ako sama kaže da jest.“
„Problem je i u tome što su psiholozi/psihologinje i psihijatri/psihijatrice često u ulozi ‘čuvara/čuvarica ulaza’. Oni/one daju potvrdu o tome je li osoba trans ili nije i odlučuju ispunjava li uvjete za hormonsku terapiju ili zahvate ili drugo što joj je potrebno. Posebice, ovi stručnjaci/stručnjakinje mogu čak i više stigmatizirati osobe kojima je potrebno nešto što se ne uklapa u tipične muške i ženske tjelesne norme. Na primjer postoje trans osobe koje bi htjele samo gornju operaciju, što znači odstranjivanje dojki i rekonstrukciju u tipičnije muška prsa, ali možda ne žele uzimati hormone niti se podvrći drugim operativnim zahvatima, na što zdravstveni stručnjaci i stručnjakinje često ne reagiraju pozitivno. U drugim slučajevima osobama možda treba, na primjer, niža doza hormona kako promjene na tijelu ne bi bile onako velike kao uz cijelu dozu. No neki zdravstveni stručnjaci/stručnjakinje na ovo gledaju kao na nešto što nije ozbiljno ili nije zapravo trans, pa onda ima prepreka, što onda obično znači da trans osobe međusobno razgovaraju i to završi tako da se služe lažima kako bi dobile ono što im treba. A to onda nikome zapravo ne pomaže.“
„Ako je osobi potrebna zdravstvena skrb specifična za trans osobe ili pravno priznanje roda, također je važno poštovati takve potrebe. To može značiti, na primjer, da ako osobi nije potreban tipični postupak, a to je medicinski moguće i sigurno, onda bi je trebalo u tome podržati, a ne ismijavati ili sprečavati. Na primjer, ako trans muškarcu, nebinarnoj ili kvir osobi treba faloplastični zahvat, što je postupak konstrukcije penisa, ali istovremeno želi zadržati i vaginu, to je apsolutno moguće u smislu medicinskih postupaka. U svijetu postoje mnogi ljudi koji su se podvrgnuli ovim postupcima i normalno s njima žive. Samo zato što nam je nešto čudno ili novo, to ne znači da trebamo osuđivati osobu zbog toga, već je trebamo podržavati.“
