Socijalnim radom općenito se promiču društvene promjene, razvoj, kohezija i osnaživanje osoba i zajednicā. On je usmjeren na osobu u njezinoj okolini i prepoznaje važnost utjecaja koje obitelj, zajednica, kultura, zakonodavstvo, društvo, duhovnost i gospodarstvo imaju na dobrobit pojedinih osoba, obiteljī, skupina i zajednica.
Praksa socijalnog rada uključuje razumijevanje ljudskog razvoja i ponašanja te društvenih, gospodarskih i kulturnih institucija i interakcija. Praksa socijalnog rada odgovara na potrebe pojedinaca, obiteljī, skupina i zajednica i bavi se preprekama i nepravdama u organizacijama i društvu.
U pružanju usluga u okviru socijalnog rada prisutna je suradnja i s drugim profesionalnim osobama, zajednicama i organizacijama. S njima se surađuje i kako bi se poboljšali uvjeti i stvorile mogućnosti za rast, oporavak i osobni razvoj.
Zahtjev da socijalni radnici i radnice podrže socijalnu pravdu, među ostalima, i za LGBTIQ+ osobe, ušao je u etički kodeks koji su zajedno sastavili Međunarodna federacija socijalnih radnika i radnica (IFSW) i Međunarodno udruženje škola za socijalni rad (IASSW) 2004. godine:
„Socijalni radnici i radnice protive se diskriminaciji, koja uključuje ali nije ograničena na dob, poziciju, bračno stanje, klasu, kulturnu pripadnost, etničku pripadnost, rod, rodni identitet, jezik, nacionalnost (ili status osobe bez državljanstva), stavove, druge tjelesne karakteristike, tjelesne ili mentalne sposobnosti, politička uvjerenja, siromaštvo, rasu, vrstu partnerskog odnosa, vjeru, spol, seksualnu orijentaciju, socioekonomski status, duhovna uvjerenja ili vrstu obitelji.“
| Kao odgovor na zlostavljanje i diskriminaciju LGBTIQ+ osoba, 2006. su godine sastavljena Jogjakartska načela (https://yogyakartaprinciples.org/). Radi se o globalnoj povelji o ljudskim pravima u području seksualne orijentacije i rodnog identiteta, koju je na hrvatski prevela i objavila Lezbijska organizacija Rijeka „LORI“ (https://lori.hr/images/stories/download/Jogjakartska_nacela.pdf). |