Ljudska prava LGBTIQ+ osoba i pravni okvir (Tekst)
Za uspješan rad s LGBTIQ+ osobama, vrlo je važno informirati se po pitanju svih aspekata koji se tiču njihova svakodnevnog života, uključujući i zakonodavstvo. To ne znači da osoba koja radi s LGBTIQ+ osobama mora biti i stručna u području ljudskih prava, ali je korisno imati pregled stanja prava LGBTI+ osoba na globalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.
To je zbog činjenice što svatko tko profesionalno radi s LGBTIQ+ osobama, bez obzira na polje ekspertize i/ili posla, u suštini informira i senzibilizira kako LGBTIQ+ osobe tako i širu javnost o različitim temama: stanju ljudskih prava, povijesti LGBTIQ+ pokreta, queer kulturi itd. Na primjer, netko može raditi s lezbijkom/gej/biseksualnom ili transrodnom osobom koja nema znanja ni o jednoj od ovih tema, možda nema koga ni pitati, stoga učenje o tome može biti od velike važnosti za tu osobu i njezin osobni rast. Sve u svemu, od stručne se osobe očekuje da javno i kroz svoju praksu pruže valjane informacije o ovim temama.
Također, vrlo je važno da su stručne osobe upoznate s mitom „zahtijevanja posebnih prava“ od strane LGBTIQ+ osoba. Prilično je uobičajen generalni stav kako LGBTI+ osobe traže neka „posebna“ ili „dodatna“ prava kada govore o svojim temeljnim ljudskim pravima. Ovo nerazumijevanje proizlazi iz neznanja i činjenice da se marginalizirane skupine često moraju boriti za nešto što dominantna skupina ima „zdravo za gotovo“, te se stoga stječe dojam traženja nekih posebnih prava iako je opći cilj samo postizanje potpune jednakosti pred zakonom za sve ljude, bez obzira na njihovu spolnu orijentaciju, rodni identitet i/ili rodno izražavanje. U tom smislu, većina ljudi se začudi kada čuju za stvarno stanje ljudskih prava diljem svijeta, ali i za pravne nejednakosti u vlastitoj zemlji.
Pravni okvir ljudskih prava LGBTI+ osoba drastično se razlikuje u različitim regijama: samo 9 država u UN-u sadrži ustavne odredbe koje specificiraju spolnu orijentaciju (ne nužno i rodni identitet/izražavanje) u svojoj zaštiti od diskriminacije, dok u 72 zemlje istospolna orijentacija ili optužba da je netko gej znači kazneno djelo (kazna zatvora), a u 11 zemalja za takve slučajeve presuda je smrtna kazna. Stručnjak/inja koji/a radi s LGBTIQ+ osobama može saznati o ovim temama od lokalnih LGBTIQ+ organizacija ili međunarodnih tijela, primjerice Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) provodi opsežno istraživanje o stanju ljudskih prava LGBTI+ osoba u Europi (2012. i 2019.). ILGA-Europe (nezavisna, krovna međunarodna nevladina organizacija) godišnje objavljuje izvještaj Rainbow Europe koji rangira 49 europskih zemalja prema njihovim zakonima i politikama o ravnopravnosti LGBTI+ osoba. Svi podaci dostupni su na njihovim mrežnim stranicama.
| Letak – neka od osnovnih ljudskih prava LGBTI+ osoba koja su ugrožena diljem svijeta:
• Pravo na život: jedino pravo koje nije izravno ugroženo u Europi, ali jest u drugim regijama; • Pravo na jednakost i nediskriminaciju: LGBTI+ osobe su diskriminirane u mnogim područjima: u pristupu socijalnoj i zdravstvenoj skrbi, zaštiti od nasilja, stanovanju, javnim prostorima itd.; • Pravo na slobodu i sigurnost osobe; • Pravo na rad: LGBTI+ osobe često doživljavaju uvrede, uznemiravanje na radnom mjestu, uskraćivanje napredovanja, lošije radne uvjete i lošiju plaću; • Pravo na obrazovanje: udžbenici i nastavni materijali s diskriminatornim izjavama prema LGBTI+ osobama, nepostojeća edukacija o ljudskim pravima, LGBTIQ+ mladi izloženi su vrijeđanju i zlostavljanju od strane drugih učenika/ica (ali i nastavnog osoblja), skrivaju svojuspolnu orijentaciju ili rodni identitet itd. • Pravo na sklapanje braka i pravo na osnivanje obitelji: nedostupno za LGBTI+ osobe u većini zemalja; • Sloboda okupljanja: primjerice Povorka ponosa, ali i drugi oblici prosvjeda, nisu mogući ili su izloženi negativnim reakcijama javnosti. Zakonodavni okviri po pitanju prava LGBTI osoba u Republici Hrvatskoj Ljudska prava LGBTI osoba u Republici Hrvatskoj prepoznaje i štiti više zakona, te je bilo koji oblik nasilja ili diskriminacije temeljem spolne orijentacije, rodnog identiteta i/ili izražavanja kažnjiv zakonom. Kazneni zakon prepoznaje zločin iz mržnje kao poseban oblik kaznenog djela te predviđa za počinitelja/icu kaznu zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Od važnosti su Zakon o suzbijanju diskriminacije (2009.), te Zakon o životnom partnerstvu (2014.), koji osobama u istospolnim zajednicama (životnom partnerstvu) garantira ista prava kao i muškarcima i ženama u braku, osim u posvajanju djece.
LGBTI osoba doživljeno nasilje može prijaviti policiji (osobno ili anonimno putem telefona), državnom odvjetništvu ili se može obratiti udrugama koje pružaju besplatnu pravnu podršku i/ili zastupanje, primjerice, LORI (Rijeka), Dugine obitelji, Zagreb Pride (u Zagrebu). Nasilje se može prijaviti i putem platforme Rozi megafon, platforme koju je razvila udruga Zagreb Pride. Diskriminaciju osoba može prijaviti navedenim udrugama te Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. |
