Kakvo znanje pružatelji i pružateljice usluga mentalnog zdravlja trebaju imati kako bi mogli pružiti kvalitetne usluge LGBTIQ+ osobama i oblikovati svoje prakse da budu uključivije? Koje vještine i stavove trebaju imati operater/operaterka na sos-liniji, školski psiholog/psihologinja, klinički psiholog/psihologinja ili socijalni radnik/radnica kako bi pružali inkluzivne usluge? U pripremi ovog materijala za obuku usredotočili smo se na sljedeće:
- Znanje: Važno je da stručne osobe budu upoznate s LGBTIQ+ konceptima i terminologijom; da budu u stanju shvatiti složene načine na koje rodni identitet/iskustvo i seksualna i/ili romantična orijentacija mogu biti povezani; da budu u stanju koristiti se terminologijom na fleksibilan način; da budu svjesne specifičnih psiholoških izazova s kojima se LGBTIQ+ osobe suočavaju; da steknu znanje o procesu coming outa, o internaliziranoj homofobiji, bifobiji i transfobiji, seksizmu i heteronormativnosti, o manjinskom stresu i društvenim iskustvima LGBTIQ+ osoba te o tranziciji i pravnom priznanju roda.
- Stavovi: Stručne bi osobe trebale biti otvorena uma i željne znanja te se odnositi prema društvenoj raznolikosti ili prema tome što je neka osoba „drugačija“ kao prema nečemu što je vrijedno; pokazivati empatiju i solidarnost; nastojati biti svjesne svojih predrasuda, stereotipa i sklonosti osuđivanju te ih pokušati svesti na što manju mjeru; preispitati svoj sustav vrijednosti i promicati vrijednosti u skladu s ljudskim pravima.
- Vještine: Stručne bi osobe trebale posjedovati osnovni skup vještina koji svaka stručna osoba koja u svom radu pomaže drugima treba imati: sposobnost aktivnog slušanja i postavljanja odgovarajućih granica; istančanu svijest o tome kako njihov način razmišljanja i ponašanje utječu na druge te o ograničenjima vlastitog znanja i kompetencija. Također bi trebale biti u stanju analizirati društvene okolnosti u kojima se njihovi klijenti i klijentice nalaze, društvene mreže svojih klijenata i klijentica te način na koji društvene norme i prakse utječu na njih; istraživati isprepletene društvene identitete svojih klijenata i klijentica; utvrditi elemente vlastitih metoda i praksi koji nisu afirmativni ili koji ne pomažu u pitanjima različitosti; upotrebljavati uključiv i otvoren jezik kada govore o seksualnosti i rodu.