Transkript: O homofobiji/bifobiji/transfobiji/interfobiji (Tekst)

Najjednostavnije rečeno, homofobija, bifobija, transfobija i interfobija označavaju negativne stavove i odbojnost prema LGBTIQ osobama. Stavovi imaju kognitivne, emocionalne i ponašajne komponente, pa tako možete istovremeno imati negativno mišljenje o LGBTIQ osobama, na primjer misliti da su bolesni, zatim imati neugodne osjećaje u vezi s njima, na primjer osjećati ljutnju, gađenje ili strah, i ponašati se nepravedno prema njima, na primjer odbiti zaposliti neku osobu samo zato što je LGBTIQ.

Negativnost usmjerena prema LGBT osobama može sezati od blage nesklonosti do mržnje pa čak i nasilja, a može uključivati i nevidljivost LGBTIQ osoba u kulturi, obrazovnom sustavu ili zakonima te nasilje prema njima, što normira cisrodnost i heteroseksualnost kao jedino normalno i poželjno stanje. U našem društvu postoje mnogi primjeri fobija prema LGBTI osobama.

Homo/bi/trans/interfobija prisutna u svakodnevnom životu i može se manifestirati na vrlo suptilne načine. Zato što je uobičajena, homofobični se izrazi često upotrebljavaju a da toga nismo ni svjesni.

Evo nekih primjera homofobije i transfobije u čestim i uobičajenim izjavama uz komentare LGBTIQ aktivista/kinja.

“Prihvaćam ‘ih’ (LGBTI osobe), ali problem je u tome što žele imati neka posebna prava.”–Ovo je raširen način razmišljanja jer ljudi nisu upoznati s osnovama ljudskih prava, koja nam svima pripadaju bez obzira na naše individualne razlike. Kada se radi o LGBTIQ osobama, one često nemaju iste prilike koje većina ima. Moraju se boriti za svoja prava, govoriti o svojim problemima glasno i javno, pa zbog toga može izgledati da traže neka “posebna prava”. Heteroseksualne osobe o tome ne govore, ali one to niti ne moraju jer im njihova prava nisu uskraćena. Primjerice ako je crncu/crnkinji u bolnici uskraćena zdravstvena skrb zbog boje kože, traži li ta osoba neka posebna prava? Ili ako se žena javi na oglas za posao i odbiju je jer ima djecu, traži li ona neki poseban tretman? Isto je i s ljudskim pravima LGBTI osoba. Ovdje se radi o pravu na rad, pravu na obitelj, pravu na zdravstvenu zaštitu. To nisu posebna prava – ona nam svima pripadaju.

“Nemam s ‘njima’ problem, ali nije normalno da dva muškarca imaju djecu.” –Uloga osobe koja skrbi o djetetu nije svojstvena ili muškarcu ili ženi, već ovisi o osobi. Postoje dobri homoseksualni roditelji dobri heteroseksualni roditelji; postoje loši heteroseksualni roditelji, kao i loši homoseksualni roditelji. Stoga želja neke osobe da bude roditelj nije inherentno povezana s njezinom seksualnošću. Dvojica muškaraca mogu se dobro brinuti o djeci kao i dvije žene, muškarac i žena, muškarac samac, žena samkinja itd. To ovisi o želji osobe – želi li se ta osoba brinuti o djetetu – a ne o njezinoj seksualnoj orijentaciji.

 “‘On’ može ‘promijeniti spol’, ali nikada neće biti prava žena.” – Ne postoji skup univerzalnih pravila koja nas definiraju po spolu. Ne postoje “prave” žene ili one koje to nisu. Postoje samo društvene norme, ali one se mogu mijenjati ovisno o vremenu ili dijelu svijeta u kojem živimo. Na primjer u prošlosti ženama nije bilo dozvoljeno da nose hlače, a u nekim dijelovima svijeta danas ima muškaraca koji nose haljine. Stoga ako su ovi nazivi utemeljeni u našoj tradiciji, je li muškarac koji plače u manjoj mjeri muškarac? Je li žena koja se podvrgnula mastektomiji zbog raka dojke u manjoj mjeri žena? Naravno da nije. Onda dolazimo do toga da tom tvrdnjom samo izražavamo svoje mišljenje, koje je uvredljivo i ponižavajuće. Nadalje, izraz “promjena spola” nije točan jer ne govorimo o promjeni nego o tranziciji ili o operaciji afirmacijeroda, pri čemu se spol pripisan na rođenju usklađuje s rodnim identitetom osobe. Izraz “promjena spola” upotrebljava se i u medijima u opisivanju transrodnih osoba na senzacionalistički način, no on je zastario jer se povezuje s pogrešnim medicinskim i društvenim predodžbama. 

“Da su svi na zemlji gej, propao bi cijeli svijet i mi kao vrsta.” –Glavni je problem ove izjave to da je stvarno smiješna jer implicira da se gej osobe ne mogu razmnožavati. Gej muškarac i lezbijka mogu zajedno imati djecu i tako bi čak mogli i obnoviti vrstu. A što je s heteroseksualnim osobama koje ne mogu začeti? Stoga, na neki način, zaista nema smisla reći da bi društvo propalo da su svi gej. To se zapravo temelji na predrasudama, a ne na logici jer, ponovit ću, djecu možete imati bez obzira na svoju seksualnu orijentaciju.

Internalizirana homofobija/ bifobija/transfobija

S obzirom na to da LGBTI osobe žive u opresivnom društvu, često internaliziraju neke negativne stavove o sebi i počnu u njih vjerovati. Zapravo, sve neprivilegirane skupine, kao što su žene općenito ili crnci i crnkinje, mogu internalizirati takve stavove. Tako na primjer možemo internalizirati seksizam ili rasizam. Kad god netko duže razdoblje o vama govori negativno i s vama loše postupa, često počnete u to vjerovati.Internalizirana homofobija, bifobija, transfobija i interfobija označavaju veliku nelagodu u vezi s time tko ste i vjerovanje u to da ne vrijedite kao druge osobe.

Internalizirana opresija u LGBTIQ zajednici može označavati stavove da vi sami/e ne zaslužujete imati ista ljudska prava kao drugi ljudi, da zaista manje vrijedite od drugih, zatim veliki prijezir prema osobama koje otvoreno izražavaju svoj identitet, veliku nelagodu u vezi s mogućnošću da netko otkrije vaš pravi identitet i, općenito, komentare o tome kako su primjerice LGBTIQ aktivizam i povorke ponosa loše i štetne za društvo.

Posljedice

Sve manjinske skupine, uključujući LGBTIQ osobe, doživljavaju manjinski stres. Život u okolini koja je puna stigmatizacije, predrasuda i nasilja zapravo uzrokuje više stresa nego što je to slučaj kod drugih ljudi. To također zovemo i kroničnim stresom. On podrazumijeva da LGBTIQ osobe često više pate od problema mentalnog zdravlja nego drugi ljudi, a ti problemiuključuju anksioznost, depresiju, suicidalne misli ili pokušaje te druge probleme mentalnog zdravlja. Također, i sâmo mentalno zdravlje već je podložno stigmatizaciji, stoga ako ste LGBTIQ osoba koja ima probleme mentalnog zdravlja,to često znači da ste dvostruko stigmatizirani.

Kad govorimo o internaliziranoj opresiji povezanoj s mentalnim zdravljem, to zapravo znači da se osoba osjeća manje vrijednom. Posljedica toga je niže samopoštovanje, što je povezano s problemima mentalnog zdravlja.

Postoji nešto što može pomoći u nošenju s internaliziranom homofobijom, bifobijom, transfobijom i interfobijom. Podrška je možda najvažniji čimbenik, ne samo ona obitelji i prijatelja/prijateljica već i podrška zajednice. Trenutak kad se LGBTIQ osoba poveže s drugim ljudima u zajednici vrlo često predstavlja važan korak i važan trenutak u njihovu životu. Također je važna zaštita: pravna zaštita ljudskih prava LGBTIQ osoba, ali isto tako i zaštita, na primjer, od nasilja i diskriminacije. Način na koji javnost percipira LGBTIQ zajednicu također je vrlo važan i utječe na to kako doživljavamo negativne stavove i komentare o LGBTIQ osobama. I coming out vrlo je važan korak. Radi se o stresnu procesu, u koji nikoga ne bi trebalo tjerati, no zapravo je povezan i s boljim mentalnim zdravljem LGBTIQ osoba i s boljim nošenjem s internaliziranom homofobijom. Stoga je coming out vrlo važan korak.