Istraživanja dosljedno pokazuju da LGBTIQ+ osobe imaju više problema s mentalnim zdravljem od cisrodnih, heteroseksualnih osoba, uglavnom zbog razloga objašnjenih u prethodnom tekstu. Evo nekoliko najčešćih problema:
Depresija – Istraživanja su dosljedno pokazala veće stope jače depresije i depresivnih simptoma (koji ne zadovoljavaju dijagnostičke kriterije) kod LGBTIQ+ osoba u usporedbi s cisrodnim heteroseksualnim osobama.
Anksioznost – Psihološki poremećaji ili statusi povezani s anksioznošću kreću se od društvene anksioznosti, općih anksioznih poremećaja do napada panike i specifičnih fobija. Slično depresiji, povećana razina anksioznosti i psihološki poremećaji povezani s anksioznošću mogu se naći kod LGBTIQ+ osoba. Istraživanja pokazuju povezanost između internalizirane homo/bi/transfobije, manjinskog stresa i anksioznih poremećaja među LGBTIQ+ populacijom.
Samoozljeđivanje i samoubojstvo – LGBTIQ+ osobe izložene su visokom riziku od samoozljeđivanja i samoubojstva. To nisu stanja koje možemo dijagnosticirati, ali su povezana s mnogim mentalnim zdravstvenim stanjima. Istraživanje iz 2011. godine (Grant i sur.) sugerira da je oko 41% rodno-varijantnih osoba pokušalo si oduzeti život barem jednom. LGBTIQ+ mladi su posebno vrlo rizična populacija po ovom pitanju. Čimbenici rizika su: depresija, zlouporaba droga, traumatična iskustva, odbacivanje od vršnjaka, osjećaj nesigurnosti u školi, nedostatak društvene podrške, odbacivanje od obitelji, viktimizacija. Ako je LGBTIQ+ osobama dostupna odgovarajuća društvena i obiteljska podrška, to može biti preventivni faktor.
Zlouporaba opojnih tvari – Istraživanja ukazuju na veće stope upotrebe i zlouporabe alkohola i opojnih droga među LGBTIQ+ osobama. Upotreba supstanci može biti sredstvo suočavanja s iskustvom manjinskog stresa, emocionalnom boli i/ili samoliječenje nedijagnosticiranih psiholoških stanja.
Trauma – Doživljavanje bilo koje vrste traumatskog događaja može imati negativan učinak na mentalno zdravlje. LGBTIQ+ osobe često su izložene riziku da budu izložene traumatičnim događajima i viktimizaciji, kao što su odbijanje, maltretiranje, napad zbog njihove spolne orijentacije, rodnog identiteta ili rodnog izražavanja. Doživljavanje traumatskih događaja može dovesti do posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), a povezani su s problemima s vezivanjem, depresijom, anksioznošću, samoozljeđivanjem, samoubojstvom, zlouporabom droga i rizičnim ponašanjem. Kada govorimo o traumatičnim iskustvima, ne podrazumijevaju se samo pojedinačni događaji, već i dulja i stalna izloženost štetnim situacijama te situacijama zlostavljanja.