Negativni učinci po zdravlje (Tekst)
Internalizirana homofobija jedna je od glavnih rizičnih čimbenika kod lezbijki i gejeva koja negativno utječe na fizičko i mentalno zdravlje te opću zdravstvenu dobrobit (npr. Berg i sur., 2016.). Istraživanja su pokazala, na primjer, da je internalizirana homofobija jasno povezana s depresijom i anksioznošću (npr. Mereish&Poteat, 2015), suicidalnim mislima i ponašanjima, posebno kod lezbijki, gejeva i biseksualnih adolescenata i starijih osoba (npr. Livingston i sur., 2015.), kao i zlouporabom opojnih droga i rizičnog seksualnog ponašanja (npr. Herrick i sur., 2013., 2013 ), te s međuljudskim izazovima kao što su smanjena društvena povezanost, nedostatak seksualne želje i poteškoće u bračnoj intimnosti (Meyer & Dean, 1998.; Wight, LeBlanc, & Badgett, 2013).
Iako su se dosad pregledane studije uglavnom usredotočile na iskustva lezbijki i gejeva, nedavni podaci biseksualnih osoba sugeriraju da je internalizirana bifobija jasno i jedinstveno povezana s psihološkim poteškoćama (Brewster & Moradi, 2010; Brewster i dr., 2013). Također postoje dokazi da su očekivanja stigme i internalizirane bifobije negativno povezana s psihološkom dobrobiti biseksualnih osoba (Balsam & Mohr, 2007; Sheets & Mohr, 2009).
Transrodne osobe su iznimno stigmatizirana populacija. Zbog toga, nerijetko mogu internalizirati normativne rodne stavove društva, što dovodi do negativnih posljedica po mentalno zdravlje. Također, transrodne osobe mogu biti i lezbijke, gejevi ili biseksualne osobe te tako doživjeti dodatnu stigmatizaciju i internaliziranu homo/bi/transfobiju. Bockting et al. (2013) pronašao je očiglednu povezanost između društvene stigme i depresije, anksioznosti te somatskih poremećaja kod transrodnih osoba. Internalizirana transfobija povećava vjerojatnost pokušaja samoubojstva (Perez-Brumer i sur., 2015). Naime, utvrđeno je da je sramota zbog vlastitog transrodnog identiteta povezana s percipiranim stresom, depresivnim simptomima i simptomima socijalne anksioznosti (Testa i sur., 2015), a otuđenje od drugih transrodnih osoba povezano je s uočenim stresom, depresivnim simptomima i anksioznošću (Scandurra i sur., 2017).
Istraživanja također sugeriraju da prisutnost zaštitnih čimbenika (kao što su strategije nošenja sa situacijom, povezanost sa zajednicom, autanje prijateljima i socijalna podrška) može ublažiti učinke internalizirane homofobije na psihološku patnju LGBTIQ+ osoba.
Internalizirana homofobija/bifobija/transfobija nije bolest ili osobina ličnosti, a još manje stanje jedne osobe. To je odgovor na društvene okolnosti vanjskog ugnjetavanja i marginalizacije LGBTIQ+ osoba. Doista, prevladavanje internalizirane homofobije važan je razvojni zadatak u procesu autanja koji prolaze lezbijke, gejevi i biseksualne osobe, a liječnici i liječnice ga vide kao nužan korak prema postizanju dobrog mentalnog zdravlja i dobrobiti.
Savjetovanje ili individualna psihoterapija mogu ublažiti negativne učinke internalizirane homo/bi/transfobije na samopercepciju. Stručne osobe koje provode savjetovanje ili terapiju trebaju raditi na osjećajima srama zbog nečije spolne orijentacije ili identiteta, pomažući klijentima i klijenticama da preoblikuju negativne emocije povezane sa stigmatizirajućim iskustvima i pomažući im u razvoju slike o sebi koja je slobodnija od binarnog poimanja roda. Također, trebaju razmotriti pristup grupnog rada kao valjanu alternativu individualnom radu. Doista, po svojoj prirodi, grupa potiče procese zrcaljenja koji olakšavaju preoblikovanje nečije slike o sebi na inovativan i potencijalno kreativan način (Amodeo i sur., 2017.), povećavajući procese samoosnaživanja i strategije otpornosti (Amodeo i sur., 2018.).
Rizici za mentalno zdravlje LGBTIQ+ osoba
Lezbijke, gejevi, biseksualne i /ili trans osobe mogu biti podložnije razvoju problema vezanih uz mentalno zdravlje u odnosu na heteroseksualne osobe zbog niza čimbenika, uključujući diskriminaciju i nejednakosti s kojima se suočavaju u svakodnevnom životu.
