LGBTIQ+ osobe svakodnevno doživljavaju različite oblike opresije/ugnjetavanja i diskriminacije, što utječe na kvalitetu života, zdravo poimanje sebe, dobro stanje međuljudskih odnosa doma, u školi ili na poslu. Dakle, s obzirom na ovaj kontekst u kojem žive LGBTIQ+ osobe, važno je shvatiti jedan ključni aspekt kada govorimo o pitanjima vezanim za mentalno zdravlje. Kada LGBTIQ+ osobe traže psihološku i/ili emocionalnu podršku, ne treba tražiti razlog borbe te osobe u njihovoj spolnoj orijentaciji ili rodnom identitetu. Pretpostaviti da drugačija spolna orijentacija i rodni identitet podrazumijevaju psihopatologiju jednostavno je neistina i krajnje štetno. Nitko ne doživljava psihološku borbu jer je gej, lezbijka, trans ili rodno nenormativna osoba, već u mnogim slučajevima zbog svih predrasuda i neugodnih događaja koje doživljavaju zbog sustava ugnjetavanja u kojima žive.
Sram je zbog svih tih sustava ugnjetavanja u srži mnogih psiholoških problema i većina ljudi će u nekom trenutku svog života osjetiti tu intenzivnu emociju. Dodatno, LGBTIQ+ osobe doživljavaju sram u svojoj samoći i osjećaju ga sustavno. Zamislite da se sramite onoga što jeste, koga volite. Zamislite da osjetite nesnosan strah od toga da bilo tko drugi sazna za vas. Zamislite da se ovako osjećate svaki dan. Naša uvjerenja oblikovana su od najranije dobi kontekstom u kojem živimo. Poruke koje svakodnevno čujemo od naše obitelji, medija, naših učitelja i prijatelja o LGBTIQ+ ljudima oblikuju naše stavove. Dakle, kada postoji negativna percepcija i odbacivanje nečije spolne orijentacije i/ili rodnog identiteta, posebno od strane najbližih ljudi, familije, voljenih, to može rezultirati mnogim psihološkim poteškoćama. Nije neuobičajeno da se LGBTIQ+ osobe svode na jedan aspekt svoje osobnosti na način da biti lezbijka/gej/trans/queer itd. odjednom postaje jedina važna stvar. Poput leće kroz koju ih okolina gleda, izostavljajući sve ostale pozitivne i negativne karakteristike identiteta LGBTIQ+ osobe, zajedničku povijest, sjećanja itd. Dakle, mogu proći godine dok osoba ne bude spremna prijeći na prihvaćanje svog drugačijeg identiteta.
Samoprihvaćanje i integriranje aspekta spolne orijentacije u svoj identitet vrlo je individualan i složen proces, ali ono što su istraživanja pokazala je da je najveći faktor mentalne dobrobiti i kvalitete života LGBTIQ+ ljudi podrška njihove obitelji. Što se osoba više osjeća podržanom, to je viša razina dobrobiti, bolje opće zdravlje i postoji značajno smanjen rizik od samoubojstva, depresije i zlouporabe droga (Ryan, 2009). Istraživanje (The Trevor Project’s National Survey on LGBTQ+ Youth Mental Health, 2019) također pokazuje da bi mogla biti potrebna samo jedna odrasla osoba u životu LGBTIQ+ adolescenata koja ih prihvaća kako bi se mogućnost pokušaja samoubojstva smanjila za 40%. Podrška klijentima/icama u izgradnji vlastite mreže podrške ljudi ključan je zadatak, a može značiti i pronalaženje relevantnih saveznika/ica (učitelj/ica, savjetnik/ica, trener/ica). Također, biti jedna ili jedna od osoba koje ih prihvaćaju za LGBTIQ+ osobe kreira čitav svijet pozitivnih promjena i definitivno služi kao bitan zaštitni faktor, poboljšavajući njihovo mentalno zdravlje.