Potrebe LGBTIQ+ osoba u području mentalnog zdravlja (tekst)

Jedno je od načela afirmativne terapije promatranje klijenta odnosno klijentice kao cjelovite osobe umjesto koncentriranja na njihovu seksualnost i spol ili traženja uzroka njihovih problema s mentalnim zdravljem isključivo u njihovom seksualnom i/ili rodnom identitetu.

Može se dogoditi da najveći izazov s kojim se klijent ili klijentica suočavaju nije povezan s njihovim LGBTIQ+ identitetom: neke nenormativne osobe žive u zajednicama koje ih vrlo dobro prihvaćaju i podržavaju. U njihovom slučaju internalizirana homofobija možda nije toliko prisutna ili možda već imaju alate i potporu za suočavanje s manjinskim stresom u svom životu. LGBTIQ+ osobe suočavaju se i s mnogim drugim problemima: anksioznošću, depresijom, roditeljskim problemima, smrću voljenih osoba, problemima s neadekvatnom nadređenom osobom ili egzistencijalnim prijetnjama kao što su klimatske promjene. LGBTIQ+ osobe dolaze na terapiju iz istih razloga iz kojih dolaze i drugi klijenti/klijentice te imaju ista ljudska iskustva kao i druge osobe, stoga fokus terapijskog procesa treba biti fleksibilan i slijediti želje klijenata/klijentica.

To će ponekad biti teško postići jer psiholog/psihologinja može primijetiti da se klijent/klijentica nalazi u stanju poricanja ili da pokušava emocionalno potisnuti proživljena iskustva i emocije izazvane vlastitim potlačenim stanjem. No, osim ako osoba nije došla s namjerom da rada na tim specifičnim pitanjima, seksualnost i rod ne bi trebali biti glavna tema terapije, već bi terapeut ili terapeutkinja trebali upotrijebiti svoje znanje o LGBTIQ+ pitanjima i sistemsku perspektivu kao jednu leću multifokalnih naočala: ponekad ta leća može doprinijeti razgovoru o životu klijenta/klijentice i njihovom samorazumijevanju, pa tako promatranje klijentove/klijentičine priče kroz nju služi klijentu/klijentici i procesu; no ponekad je ona gotovo ili potpuno nevažna za trenutni terapijski razgovor, pa bi se terapeut ili terapeutkinja trebali koristiti drugom lećom multifokalnih naočala kako bi promotrili problem.

Iskustva osobe koja je drugačija i/ili je smatraju drugačijom, osjećaj rizika koji je povezan s otvorenošću prema drugima, načini na koje se nečiji identitet ne odražava i ne potvrđuje u kulturi i svakodnevnom životu – ovo su, među ostalima, važna interpersonalna i intrapersonalna iskustva s kojima se LGBTIQ+ osobe mogu suočavati. Kao terapeutu/terapeutkinji, sva su vam ova iskustva važna i o njima treba razmislili i imati ih na umu. No ta iskustva ne proizlaze samo iz seksualnosti i roda; postoje mnogi drugi aspekti i čimbenici koji doprinose njihovom formiranju i oni su u složenu odnosu s LGBTIQ+ identitetom. Iskustva koja tvore identitet osobe koja je „drugačija“ mogu, na primjer, biti negativna iskustva s odnosima u obitelji i u školi ili društvene poteškoće vezane za druge dijelove njezina identiteta, npr. to što je „štreber/štreberica“. O tim iskustvima i načinu na koji su povezana s LGBTIQ+ identitetom vrijedi razgovarati s klijentom odnosno klijenticom.

Sve u svemu, LGBTIQ+ klijenti i klijentice suočavaju se s mnogo sličnih problema i izazova kao i drugi klijenti/klijentice, stoga vam kao terapeutima i terapeutkinjama sugeriramo da LGBTIQ+ teme i znanje o tim temama ne upotrebljavate kao fokus, već više kao objektiv kroz koji se mogu sagledavati druga pitanja. Nadalje, postoje neki izazovi s kojima se češće suočavaju osobe različitih seksualnih orijentacija i rodno varijantne osobe, a koji su uglavnom uzrokovani prirodom odnosa koje ovi klijenti i klijentice imaju s drugim osobama: odnosi LGBTIQ+ osoba s primarnom obitelji, supružnicima/supružnicama i partnerima/partnericama, djecom i prijateljima/prijateljicama mogu biti u raskoraku s kulturnim normama, pa je ponekad teško snaći se u obrascima ili strukturama tih odnosa jer oni često ne podliježu heteronormativnim pravilima. Na primjer, etička nemonogamija prisutna je u više od polovice odnosa gej muškaraca (Nichols, 2020), a mnogi rodno varijantni klijenti/klijentice otuđeni su od svoje primarne obitelji i osnivaju vlastite izabrane obitelji s prijateljima/prijateljicama i osobama koje ih podržavaju. Dakle, LGBTIQ+ afirmativni terapeut/terapeutkinja treba imati posebno znanje, a iskazivanje prihvaćanja u terapiji treba uključivati i prihvaćanje alternativnih oblika odnosa i seksualnih želja (na primjer kink, BDSM).

Uvodna aktivnost 5 (99 problema LGBTIQ+ osobe) može biti dobar način preispitivanja pretpostavki koje imate o potrebama LGBTIQ+ osoba u području mentalnog zdravlja.

Izgradnja povjerenja

Dobar odnos klijenta/klijentice i psihologa/psihologinje ključni su u svakoj vrsti terapijskog okruženja, ali izgradnja povjerenja posebno je važna u radu s LGBTIQ+ osobama jer su one možda već doživjele da im je terapijski odnos naštetio umjesto da im pomogne. Tako pri prvom kontaktu klijenti/klijentice mogu imati neka – ponekad prilično osobna – pitanja za terapeuta/terapeutkinju ili mogu pak pokušati procijeniti stavove psihologa/psihologinje na neki drugi način.

Psiholog ili psihologinja trebali bi biti spremni odgovoriti na pitanja o svojim profesionalnim stajalištima i biti u stanju pokazati svoj afirmativni stav i spremnost na rad s klijentom/klijenticom. Ovo bi moglo biti teže onima koji su obučeni da ne odgovaraju na pitanja, ali umjesto da pred klijentom/klijenticom budu kao „bijelo platno“, mogu poštovanjem i prihvaćanjem želja i izbora klijenta ili klijentice stvoriti okruženje bez osuđivanja i tako im pružiti osjećaj sigurnosti.

Terapeuti i terapeutkinje također mogu potaknuti LGBTIQ+ klijente i klijentice da otvoreno govore o problemima koje imaju u samom terapijskom procesu, na primjer, da upozore terapeuta/terapeutkinju ako nesvjesno upotrijebe izraz koji klijentu ili klijentici nije ugodan. To može produbiti terapijski odnos i klijent/klijentica može naučiti kako dati povratne informacije u sigurnom okruženju.