Postoji niz razloga zbog kojih može biti teško nositi se sa chatom ili razgovorom na linijama za krizne situacije . Može se raditi o osjetljivoj temi ili temi koja je okidač za same operatere/ke. Ono što ponekad otežava situaciju je meta-komunikacija (kontekst razgovora) i „pozadina“ razgovora – možda je veza slaba ili osoba opetovano izlazi i ulazi u razgovor ili se razgovor između operatera/ke i osobe koja je potražila pomoć ne odvija u željenom smjeru.
Klijenti/ice „u otporu“
Postoje klijenti/ice koji/e odgovaraju samo s odgovorima „da”, „ne”, „ne znam” ili „reci ti meni” koliko god se operater/ka trudi istražiti ili pokrenuti razgovor. U većem broju slučajeva, operateri/ke će se susresti s osobama koje imaju suženi vidokrug – tzv. tunnel vision (gledaju samo u jednom smjeru) i ne mogu vidjeti nikakve nove mogućnosti (nova rješenja problema). Osoba će tada izgovarati rečenice poput: “Ne postoji NITKO tko mi želi pomoći” ili “Već sam to pokušao/la”.
Ova vrsta teškog razgovora može uzrokovati nekoliko reakcija kod operatera/ke:
Sve ove reakcije su sasvim razumljive, ali na njima treba raditi putem supervizije. Ako operater/ka ne podijeli ove osjećaje sa supervizorom/kom, dolazi do visokog rizika od sagorijevanja, nemogućnosti pružanja pomoći te povrjeđivanja osobe koja je tražila podršku (nenamjerno, npr. obećavajući im nešto što se ne može ostvariti).
Imajući to na umu, ovdje je primjer kako bi se (u najboljem scenariju) osoba koja je potražila pomoć trebala osjećati nakon razgovora/chata. Nije nužno da osoba ima jasno rješenje svojeg problema, ali trebala bi osjećati da ju je netko saslušao i da se može i dalje nositi s problemom koji je bio početni razlog poziva.
Ljudi obično kontaktiraju chat/ liniju za krizne situacije kako bi:
Ljudi se obično ne bi dobro osjećali nakon chata/poziva ako:
Vrlo je važno naglasiti činjenicu da ljudi koji traže pomoć ponekad imaju nerealna očekivanja u vezi uloge operatera/ke. Trebalo bi ih redovito podsjećati da online chat/razgovor nije terapija ili psihološka podrška nego izvor emocionalne podrške. Kompetencije operatera/ke, bez obzira jesu li psiholozi/ginje ili ne, trebale bi ostati u domeni pružanja emocionalnog vodstva i podrške, a ne davanja izravnih savjeta pri čemu se treba suzdržavati od otvorenog navođenja što bi osoba trebala učiniti, a što ne bi smjela učiniti. Operaterima/kama može predstavljati izazov prepustiti donošenje odluka osobi koja traži podršku pa je uvijek lakše ponudi rješenje. No, , cilj online podrške ili linije za krizne situacije jest osnažiti osobu kako bi uz vodstvo pronašla vlastite resurse za nošenje sa situacijama.
Agresivni chatovi/pozivi
Nakon što operater/ka doživi neugodno iskustvo, ponekad može osjetiti potrebu da komunicira agresivnijim stilom komunikacije. Također, agresivno ponašanje od strane osobe koja traži podršku može izazvati istu takvu reakciju kod operatera/ke. Nije lako nositi se s takvim vrstama poziva/chata, ali treba se podsjetiti koja je uloga u pružanju podrške. Najvažniji savjet bio bi ne ulaziti u isti način komunikacije, zadržati emocionalnu udaljenost upravo zato što je svrha chat platforme/linije da operater/ka u svojim odgovorima ostane u granicama pristojnosti. Ako klijent/ica ne prestane s agresivnim ponašanjem i kontinuirano komunicira na takav način, operater/ka može prekinuti razgovor/poziv te blokirati tu osobu.
Neiskrene osobe
Tijekom razgovora teško je provjeriti predstavlja li se osoba iskreno. Važno je imati na umu da operaterima/kama takva vrsta iskrenost ponekad i nije toliko presudna. Treba se usredotočiti na odgovore koje osoba daje. Igranje s različitim identitetima u kibernetičkom (online) prostoru može se čak i konstruktivno koristiti u chatu. Nikome nije lako voditi razgovor sa strancem o nečemu što je teško i osobno. Posebno su ranjivi mladi koji su možda godinama živjeli u nekoj vrsti društvene izolacije, bilo zbog maltretiranja, zanemarivanja ili zlostavljanja u kući, stoga komuniciranje s drugim osobama sigurno nije lako. Za druge bi pak nepovjerenje u politiku privatnosti moglo potaknuti potrebu da sebe i svoju priču prikažu drugačijima od stvarne. Operater/ka nije detektiv/ka i ne treba se usredotočiti na provjeravanje činjenica , već uglavnom na emocionalnu pozadinu priče Na kraju, osoba koja traži podršku mogla bi se otvoriti i početi dijeliti situaciju kakva jest. Ono što često zabrinjava osobe koje traže podršku može biti hoće li se to što kažu (po)kazati nekome drugome. Ovisno o politici chat/hotline linije, operater/ka može reći da su chatovi pohranjeni u online bazi podataka i ako se drugi put vrate na chat, drugi/a operater/ka može zatražiti dopuštenje da vidi prethodne razgovore. Ova informacija se ne smije skrivati od osobe koja traži podršku.
Ponovljeni kontakti ili česti/e korisnici/ice
Često e dolaziti do slučajeva kada ljudi traže podršku o istom pitanju više puta. Ako razgovori ne doprinose poboljšanju situacije osobe koja je tražila podršku, to obično postaju „teški“ razgovori. Kod nekih osoba ponovni kontakt nije uspostavljen samo da bi se tražilo rješenje situacije, već zbog želje za trenutnim kontaktom, pažnjom ili drugim stvarima. Takvi/e klijenti/ice mogu postati opterećenje. Tada se opet treba podsjetiti koja je svrha chata/linije za pomoć – pridonijeti pozitivnom razvoju situacije u kojoj se osoba nalazi. Ako to nije moguće, osobu treba uputiti na relevantniji i korisniji izvor pomoći. Također, ako operater/ka posumnja da se osoba samozadovoljava (to se može lakše ustanoviti tijekom poziva po tonu njezina glasa), tada mu je dopušteno pristojno prekinuti razgovor. Ako se razgovor vodi putem chata, a operater ili operaterka smatra da postoje osjetljive seksualne informacije, tada može preusmjeriti svoje odgovore i vratiti se na glavno pitanje „U čemu vam je to u ovom trenutku potrebna pomoć?“