LGBTIQ+ korisnici s ozbiljnijim psihičkim poremećajima (Tekst)

Osoba na chat ili liniji za krizne situacije ne mora nužno biti psiholog/ginja. Čak i ako je, svrha chata i linije za krizne situacije nije provođenje terapije. Uloga operatera/ke je pružiti emocionalnu podršku, informirati i osnažiti osobu da pronađe rješenja u trenutnoj situaciji u kojoj se nalazi. Ove platforme nisu prikladne za pružanje podrške osobama s akutnim mentalnim poremećajem i treba ih uputiti dalje slijedeći iste smjernice kao u slučaju suicidalne osobe. Operater/ka će koristiti tehnike aktivnog slušanja, upotrebljavajući tehnike kotača slušanja ili petofaznog modela. Operater na chatu/liniji za krizne situacije obično će podržati osobu u pripovijedanju svoje priče na način koji pridonosi osjećaju „djelovanja“ (sposobnosti djelovanja). Priča je napisana na način da osobu prikazuje kao autoritet u vlastitom životu, a ne kao marginaliziranu žrtvu. U narativnoj perspektivi, chat može podržati osobu u „prepravljanju“ priče na mnogo konstruktivniji način.

Daljnje upućivanje

Postojat će slučajevi u kojima će format chata ili linije za krizne situacije imati ograničenja. Dobro je znati svoje granice. Operater/ka ima izvrsnu priliku upoznati priču osobe, „ploviti“ kroz psihičko stanje koje opisuje i odlučiti da li tu osobu treba uputiti na drugu uslugu osim chata ili  linije za krizne situacije  koju trenutno koristi.

Tempo odvijanja savjetovanja putem chata ili  linije za krizne situacije može pomoći za procjenu upućivanja dalje. Operater/ka je u poziciji da dobije potrebne informacije, a ponekad čak i da se posavjetuje sa svojim supervizorom/icom prije nego preporuči određenu opciju.

Kako operater/ka treba postupiti ako smatra da je daljnje upućivanje potrebno:

1. Objasnite zašto mislite da je to važno i pitajte da li je osobi u redu da razgovara o ovoj opciji.
2. Navedite ime osobe ili organizacije na koju ćete ju uputiti.
3. Objasnite što stručna osoba ili mjesto na koje upućujemo može ponuditi, a da je izvan granica okvira chata/ linije za krizne situacije.
4. Pitajte što osoba misli o tome i razumije li razloge upućivanja.
5. Navedite kontakt podatke i web adresu.
6. Možete zajedno posjetiti web  stranicu (ako postoji) i razgovarati o preporuci za daljnje upućivanje. Pitajte osobu što misli o uspostavljanju kontakta. Pitajte osobu smatra li uslugu relevantnom.
7. Raspravljajte o posljedicama i razvijajte strategije za njihovo rješavanje.

Primjeri:

• Mlada trans žena želi razgovarati s drugom trans osobom. Organizacija bi trebala imati mrežu podrške unutar koje će ova mlada trans žena imati priliku povjerljivo razgovarati s drugom trans osobom i postaviti sva relevantna pitanja koja bi mogla imati. Operater/ka daje trans ženi e-mail te trans osobe koja joj može pomoći.
• Nebinarna osoba želi biti dio grupe za podršku i upoznati druge LGBTIQ+ osobe, čuti njihove priče, pronaći izvore za nošenje sa situacijama i osjećati da nije sama. Operater/ka će pružiti informacije i poveznice toj osobi i omogućiti im da se prijave na grupu za podršku.
• Roditelj LGBTIQ+ osobe želi upoznati druge roditelje. Roditelj se bori s prihvaćanjem svog djeteta i želi slušati kako su se drugi roditelji nosili s tim borbama. Operater ili operaterka daje relevantan kontakt i poveznicu na prijavu za roditelje.
• Osoba s dugom poviješću kliničke depresije obraća se chatu/liniji za krizne situacije. Operater/ka nudi tehnike aktivnog slušanja i empatičan/na je, ali smatra da je njegova/njena  mogućnost pružanja podrške  ograničena. Nakon uspostavljanja odnosa s osobom, operater/ka predlaže osobi da potraži psihološku pomoć i pruža joj relevantan kontakt.