Uloga roditelja, partnera ili partnerice i djece (Tekst)
1) Roditelji LGBTIQ+ djece
U temelju potrebe za coming outom roditeljima je želja osobe za kvalitetnim i ispunjenim odnosom. Mnogi roditelji osjećaju nesigurnost nakon što saznaju za spolni i/ili rodni identitet/izražavanje svojeg djeteta i u većini slučajeva ne posjeduju relevantne informacije te ne znaju na koji način reagirati i pružiti podršku. Većina roditelja ima negativnu reakciju; osuđivat će dijete, kriviti društvo u kojem se kreće, i dr. Također, brojni slučajevi dokumentiraju emocionalno/seksualno nasilje i napade od strane članova i članica obitelji s namjerom da ih se kazni ili „ispravi“ spolni i/ili rodni identitet/izražavanje. Neke osobe su prisiljene napustiti dom, a ponekad se odnosi zauvijek prekinu i nikada ne oporave.
Može se dogoditi i da roditelji shvate kako su svojim ružnim komentarima i postupcima imali snažan utjecaj na daljnji razvoj i dobrobit djeteta. Često ostanu šokirani saznanjem da njihove reakcije mogu povećati rizik djeteta od depresije, samoozljeđivanja, samoubojstva, HIV infekcije i drugih spolno prenosivih bolesti te ostalih zdravstvenih problema (npr. anoreksija, bulimija, zlouporaba droga, duhanskih proizvoda i alkohola i dr.).
Neki roditelji imaju želju biti podrška svojem djetetu, ali možda ne razumiju i ne žele podržavati LGBTIQ+ identitet djeteta, misleći da se radi o fazi ili izboru koji će vremenom proći. Također, često strahuju hoće li će njihovo dijete biti sretno u životu, hoće li doživjeti nasilje, hoće li oni imati unuke i sl. Razapeti između svojih vjerovanja, kulturalnih normi, osjećaja straha, srama, krivnje i ljubavi prema svojoj djeci mnogi su skloni kritiziranju poput: „Nemoj sada svima govoriti, ne trebaju svi znati!“, „Čekaj da završiš školu prije nego ikome kažeš!“, „Moraš li se tako oblačiti?“, „Kakva ti je to frizura?“ i sl.
Prve reakcije roditelja mogu varirati od ljutnje do tuge, od straha do boli, od zbunjenosti do ponosa. Ovakve emocije su prirodne i razumljive, samo je pitanje na koji način se nositi s tim reakcijama i kako ih nadići. U većini slučajeva, roditeljima je potrebno vrijeme da procesiraju coming out djeteta, jednako kao što je i djetetu trebalo vrijeme da prođe kroz proces samoprihvaćanja. Coming out djeteta je za roditelje težak i odvažan proces. Kako će se taj proces odraziti na njih ovisi i o tome koliko će se sami potruditi te koliko otvoreni mogu biti.
2) Supružnici, partneri i partnerice
Coming out LGBTIQ+ osobe koja je u heteroseksualnom, normativnom odnosu ili braku vrlo je zahtjevan i emocionalno intenzivan proces za obje strane, naročito ako su u proces uključena djeca i šira obitelj. Ponekad se među LGBTIQ+ osobama partnerski odnosi mogu razlikovati od heteronormativnih i monogamnih obrazaca. Dinamika odnosa može biti slična bilo kojem drugom romantičnom odnosu, međutim kod LGBTIQ+ osoba se uz preispitivanje svojeg identiteta često javlja i preispitivanje prethodnih predodžbi o odnosima i normativnim pravilima vezanim uz te odnose. Neki se mogu upustiti u isprobavanje različitih odnosa, te se odlučiti se za odnose u kojima će osjećati više slobode (npr. etnička nemonogamija), pa iz tog razloga LGBTIQ+ osobe možda neće osjećati potrebu za prekidom odnosa u kojem jesu (heteronormativnog), već radije pokušati stvoriti neki novi scenarij koji se može činiti neuobičajen za stručnjakinje i stručnjake iz područja mentalnog zdravlja. Također, zbog svojeg manjinskog statusa, LGBTIQ+ osobe mogu doživjeti da im je izbor romantičnih odnosa sada više ograničen, te zbog toga ostati u nasilnim odnosima ili odnosima koji nisu u skladu s njihovim vrijednostima.
3) Djeca LGBTIQ+ osoba
Česta pretpostavka društva je da LGBT osobe nisu i ne mogu biti roditelji. Međutim, sve više LGBT osoba (i samaca i onih u partnerskim odnosima) postaje roditeljima putem posvojenja, potpomognutom oplodnjom i surogat-majčinstva, a čest je slučaj i da LGBT osobe imaju djecu iz heteroseksualnih odnosa (Demetriou, 2011; Peplau i Fingerhut, 2007). Još krajem 1970-tih godina postavlja se pitanje kvalitete roditeljstva između heteroseksualnih i istospolnih parova, naročito kada je u pitanju skrbništvo nad djetetom nakon rastave. Gotovo sva provedena istraživanja potvrđuju da spolna orijentacija nema utjecaj na odgoj djece, osim što su LGBT roditelji i njihova djeca često izloženi predrasudama i diskriminaciji. (Više o ovoj temi možete pročitati u Modulu D).
