Kako razmišljati o modelima razvoja identiteta (Tekst)

Postoji više teorijskih modela o razvoju LGBTIQ+ identiteta i fazama procesa coming out-a. Modeli mogu poslužiti kao smjernice stručnim osobama iz područja mentalnog zdravlja na način da:

  • mogu pratiti procese i faze kroz koje osoba prolazi
  • pomognu pri prepoznavanju normativnih prepreka i kriza koje proizlaze iz procesa coming out-a
  • bolje prepoznaju situacije koje zahtjevaju posebnu podršku.

Vrlo je važno da  stručne osobe iz područja mentalnog zdravlja budu upoznate s ovim teorijskim konceptima te da ih znaju primijeniti u radu s LGBTIQ+ osobama. Također, modeli mogu biti korisni u radu s LGBTIQ+ osobama da im se osvijesti da nisu same i da nisu „čudaci“: iskustva koja imaju su u potpunosti uobičajena te i mnogi drugi imaju slična iskustva. 

Međutim, potrebno je uzeti u obzir da je svaki proces individualan, što znači da ne mora nužno značiti da će ga svaka osoba prolaziti jednako. Stoga se ovi modeli ne smiju koristiti kao alati za predviđanje ili za vođenje tijeka procesa, već samo kao pomoć u boljem razumijevanju konkretne situacije osobe.

Imajte na umu da je razvoj spolnog i rodnog identiteta kompleksan, multidimenzionalan, individualan i često fluidan proces. Treba uzeti u obzir kognitivne, društvene, emocionalne, kulturalne i obiteljske kontekste nečijeg osobnog iskustva kako bi se kontekstualizirala naracija seksualnog identiteta i procesa coming out-a

 

  • Nije nužno da svaka LGBTIQ+ osoba prolazi kroz proces istim tempom i istim tijekom. Neke osobe su već u ranijoj dobi svjesne svojeg seksualnog i/ili rodnog identiteta, dok je drugima potrebno više vremena da ga spoznaju. Proces coming out-a se može odvijati postepeno ili vrlo iznenadno.
  • Coming out nije proces koji počinje i u određenom trenutku završava, već je kontinuiran. To je složen proces koji obuhvaća unutrašnju i vanjsku sferu života osobe, traje tijekom cijelog života i proteže se kroz različite domene života. U svakoj novoj situaciji (npr. pri upoznavanju novih prijatelja/ica, upisa na novi kolegij, dolaska na novi posao i sl.) osoba će morati donijeti odluku hoće li biti otvorena po pitanju svog spolnog i/ili rodnog identiteta.
  • Budući da neke osobe imaju više od jednog LGBTIQ+ identiteta (npr. transrodna žena koja se identificira kao lezbijka), može se dogoditi da osoba prolazi kroz više procesa coming out-a, koji se ne događaju istovremeno (npr. u gornjem primjeru osoba prvo polazi proces kao transrodna osoba, a zatim kao lezbijka). Isto vrijedi i za osobe čiji se identiteti kroz život mijenjaju.

 

Mnoge stručnjakinje i stručnjaci iz područja mentalnog zdravlja coming out doživljavaju kao konačni cilj prema kojem bi svaka LGBTIQ+ osoba trebala težiti, a neki čak mogu „gurati“ klijentice i klijente na coming out kao finalnu potvrdu vlastitog samoprihvaćanja. Neki smatraju da je biti aut „dobro i poželjno“, dok je ne biti otvoren vezano za svoju spolnu orijentaciju i/ili rodni identitet „loše i štetno“. Međutim, u stvarnom životu stvari nisu tako crno bijele i ne treba ih tako gledati. Važno je ne prisiljavati osobu na coming out i ne pretpostavljati da se osjeća loše jer nije u potpunosti aut. Faze koje osoba prolazi prema putu samoprihvaćanja ne moraju nužno biti loše; mogu biti ispunjene veseljem, slobodom i značajnim promjenama. U stvarnosti ne postoji konačna faza, jer biti aut je za svaku osobu drugačije iskustvo. Potrebno je pitati i provjeriti s osobom koji su njeni prioriteti i potrebe te uvažiti njezin tempo.