Modeli razvoja LGBT identiteta i procesa coming out-a (Tekst)

Tijekom godina, istraživači i istraživačice razvili su razne teorijske modele razvoja spolne orijentacije i rodnog identiteta koji uključuju:

•  modele razvojnih faza (npr. Cass, Fassinger, Savin-Williams, Troident) koji pretpostavljaju linearni progres – od nedostatka samosvijesti o svojoj spolnoj orijentaciji, kroz uranjanje u identitet, do integracije identiteta;
• modele životnog vijeka i druge nelinearne modele (D’Augelli, Fox, Klein, Rhoads) koji se fokusiraju na specifične procese razvoja identiteta unutar društveno-kulturalnog konteksta i konteksta životnog vijeka;
• razne perspektive na razvoj spolne orijentacije i rodnog identiteta (Boykin, L. S. Brown, Clare, Diaz, Raffo, Wilson) koje opisuju LGBT identitet i razvoj u odnosu na druge psihosocijalne identitete (rod, rasa, kultura, klasa, invaliditet itd.).

Modeli razvoja LGB identiteta 

Jedan od prvih modela razvoja LGB identiteta razvila je Vivian Cass (1979). To je model koji postulira 6 razvojnih faza kroz koje lezbijke, gejevi i biseksualne osobe prolaze proces razmatranja i formiranja LGB identiteta.  

• 1. faza – Konfuzija identiteta: Osoba se počinje pitati je li možda lezbijka, gej ili biseksualna osoba (LGB). Uz mnoge druge misli i osjećaje, u ovoj fazi se javlja zbunjenost, uznemirenost i negiranje.
• 2. faza – Usporedba identiteta: Osoba prihvaća mogućnost da bi mogla biti LGB i suočava se s društvenom izolacijom koja može nastupiti ovim novim identitetom. 
• 3. faza – Tolerancija identiteta: Osoba postepeno počinje prihvaćati svoj identitet. Iako se osjećaj zbunjenosti i uznemirenosti smanjuje, može se pojaviti osjećaj otuđenosti jer se osoba upušta u nešto nepoznato, novo i drugačije. U ovoj fazi osoba često uspostavlja kontakt s LGBTIQ+ zajednicom kako bi dobila podršku i osjećaj pripadnosti.
• 4. faza – Prihvaćanje identiteta: Ova faza je ključna jer osoba prvi puta svojoj spolnoj orijentaciji daje pozitivnu konotaciju te počinje prihvaćati svoj spolni identitet. Produbljuje kontakte s LGBTIQ+ zajednicom, razvija prijateljstva i prve ljubavne odnose.  
• 5. faza – Ponos identiteta: Osoba nastavlja otkrivati svoj identitet te osjeća ponos što postaje dio LGBTIQ+ zajednice i kulture. S druge strane, smanjuje se broj kontakata s heteroseksualnim  osobama, a mogu se pojaviti osjećaji ljutnje i odbacivanja prema njima.
• 6. faza – Sinteza identiteta: Osoba potpuno prihvaća i integrira svoj spolni identitet koji više ne zauzima centralno mjesto, već postaje samo jedan aspekt osobe. Intenzitet emocija koji je proizašao iz procesa (ljutnja, ponos, itd.) može se smanjiti te osobe mogu pokazivati svoje pravo ja i u LGB i u heteroseksualnim zajednicama. Osoba osjeća veću kongruenciju između svojeg privatnog i javnog ja.  

Glavni problem Cassinog modela je pretpostavka da su navedene faze fiksne, a danas razumijemo da je razvoj spolnog identiteta više dinamičan i fluidan proces. Na osnovu novijih istraživanja, danas se smatra kako je Cassin model manje uvjerljiv iz više razloga; ne uzima u obzir sociokulturalne čimbenike koji imaju utjecaj na razvoj identiteta; priroda diskriminacije i njene prakse značajno su se promijenile; linearna struktura modela može ukazivati na to da ukoliko se neka osoba ne uklapa u šest navedenih faza, nije dovoljno integrirana itd. Stoga faze predstavljene u ovom modelu treba promatrati informativno, bez pretpostavljanja da ih sve LGB osobe prolaze istim redoslijedom. Ponekad se osobe mogu pronaći u nekoj od faza modela ili mogu tijekom života ponovno proživljavati neku od ranijih faza (najčešće se događa osobama koje su nakon potpunog prihvaćanja doživjele neki oblik nasilja).

Idući model kojeg ovdje navodimo nešto je recentniji, multidimenzionalni model koji uključuje individualne i društvene aspekte (Dillon 2011). On opisuje pet faza koje su nelinearne i fleksibilne:

1. Kompulzivna heteroseksualnost
2. Aktivno istraživanje
3. Difuzija 
4. Produbljivanje i predanost
5. Sinteza

Slika 1. Odrednice modela razvoja seksualnog identiteta – prema Dillon, F. R.,  Worthington, R. L.,  Moradi, B. (2011). Sexual identity as a universal process. Poveznica na publikaciju je ovdje.

Modeli razvoja rodnog identiteta (T)

Spoznavanje sebe kao rodno varijantne ili transrodne osobe uključuje različite faze samoistraživanja te samoanalize, kako kroz interpersonalne odnose, tako i intrapersonalno, kroz dugi niz godina. Uzimajući u obzir često višestruke manjinske statuse transrodnih osoba i specifične izazove s kojima se suočavaju kroz proces tranzicije, Aaron Devor (2008) opisuje model razvoja rodnog identiteta koji obuhvaća 14 mogućih faza procesa kroz koji osoba prolazi do potpune  kirurške afirmacije roda. Važno je kontinuirano naglašavati da ne žele sve transrodne osobe prolaziti proces tranzicije u potpunosti. Postoji mnogo varijacija u željama i potrebama trans osoba u vezi s tranzicijom; mnoge od njih žele ili imaju potrebu proći proces društvene i pravne tranzicije uz vrlo mali broj medicinskih postupaka (kao što su hormonska terapija i operacije afirmacije roda) ili bez njih. S druge strane, velik broj trans osoba na žalost nema pristup ili ima otežan pristup svim uslugama koje bi im bile potrebne za potpunu tranziciji. Također, na sam proces utječu i mnogi drugi čimbenici (strah od operacije, zdravstveni problemi, financijska sredstva, mjesto u kojem osoba živi, zakonska ograničenja itd.).  Ovaj model opisuje faze koje su donekle slične onom iz Cassinog modela razvoja LGB identiteta:

• Postoje faze u kojima je dominantna zbunjenost
• Mogu postojati faze u kojima je prisutno uspoređivanje s drugim osobama istog identiteta
• Tolerancija rodnog identiteta može se javiti prije njegovog prihvaćanja

No, za razliku od Cassinog LGB modela, ovaj model uključuje i fazu tranzicije tj. rodne afirmacije koji je sam po sebi putovanje: prihvaćanje i integracija posttranzicijskog rodnog identiteta može također biti dug proces.

Pintov i Moleirov model razvoja rodnog identiteta (2015) ne patologizira trans identitete, definirajući pet razina tranzicije neovisno o prethodnim iskustvima vezanih uz dob.

• Ovaj model započinje fazom zbunjenosti koju slijedi potreba za definiranjem sebe, traženje objašnjenja. 
• Druga faza je istraživanje, spoznavanje osobe da spol pripisan na rođenju ne odgovara njihovom doživljaju  rodnog identiteta. 
•  U trećoj fazi osoba propituje mogućnosti tranzicije, dok četvrta faza uključuje prihvaćanje identiteta i odabranog puta tranzicije.
• U posljednjoj fazi dolazi do integracije trans identiteta osobe, kao dijela sebe. 

Općenito gledajući, proces obično započinje u ranom djetinjstvu, zapažanjem nesklada između uma i doživljaja samog tijela: osoba spoznaje da se doživljaj njezinog roda ne podudara s njezinim fizičkim značajkama (rodna disforija). Ulazak u pubertet može predstavljati uznemirujući period u kojem tjelesne promjene mogu dovesti do negativnih osjećaja prema vlastitom tijelu, posebno kada su u pitanju promjene ženskog tijela, odnosno razvojem sekundarnih spolnih karakteristika i pojavom menstruacije. Ovaj osjećaj nesklada može biti vidljiv i u osjećajima koji se javljaju vezano za očekivanja u odijevanju (odijevanje je izravan način rodnog izražavanja) te raznim aktivnostima. U nedostatku podrške, osoba može potiskivati ili skrivati rodnu disforiju čak i do rane odrasle dobi. Prema ovom modelu, prekretnica predstavlja početak procesa tranzicije (što može značiti bilo koji oblik tranzicije koji osoba smatra prikladnim), kada osoba počinje prihvaćati i živjeti svoj rodni identitet.