Faktori koji utječu na proces autanja – intersekcionalnost (Tekst)

Coming out nije samo pitanje samoprihvaćanja, već se isprepliće s mnogim pitanjima (poput dobi u kojoj je osoba, pripadnosti određenoj vjeri ili rasi, karijernom putu itd.), kao i životnim situacijama same osobe (okolina u kojoj živi, utjecaj kulture i društva i dr.) te sposobnost nošenja s potencijalnim posljedicama (mentalno zdravlje, gubitak posla, pogoršanje odnosa s bliskim osobama, veća izloženost nasilju i diskriminaciji, itd.).

1) Dob

Iskustva lezbijki, gejeva, biseksualnih, transrodnih i rodno varijantnih osoba mogu se znatno razlikovati ovisno o njihovoj dobi. Također, i vremensko razdoblje u kojem osoba živi i/ili biva aut može uvelike utjecati na njezin razvoj: traženje, otkrivanje i izražavanje identiteta, pitanje roditeljstva, političke uključenosti i dr.

1.1.) Mladi

Zbog svoje spolne orijentacije, rodnog identiteta i/ili rodnog izražavanja, mnoge mlade LGBTIQ+ osobe žrtve su diskriminacije, društvene stigmatizacije i vršnjačkog nasilja na brojnim područjima pa tako i u sustavu obrazovanja. U većini slučajeva nemaju podršku u svojim obiteljima i među obrazovnim djelatnicama i djelatnicima što dodatno ostavlja ozbiljne posljedice na psihosocijalno zdravlje mladih i njihove uspjehe u školovanju. Društvena stigma prema LGBTIQ+ osobama može stvoriti dodatni pritisak na mlade da prilagođavaju svoje ponašanje (npr. osobe se trude biti u heteroseksualnom odnosu) te na taj način prikrivaju svoju spolnu orijentaciju s ciljem da budu prihvaćeni u društvu. Pokušaji skrivanja ili negiranja vlastitog spolnog identiteta mogu dovesti do ozbiljnih posljedica, kao što su: neželjena trudnoća, prakticiranje spolnog odnosa koji nije siguran, interpersonalno nasilje, psihičke tegobe, osamljenost, nepovjerenja prema okolini, pokušaj suicida, itd.

LGBTIQ+ mladi često doživljavaju negativne roditeljske reakcije na svoju spolnu orijentaciju i izražavanje rodnog identiteta, koje mogu varirati od negativnih stavova i verbalnih uvreda, do drastičnih poteza odricanja od vlastitog djeteta, prisilne hospitalizacije i pokušaja „liječenja“, ukidanja financijskih sredstava ili izbacivanja djeteta iz doma. Stoga, dok drugi mladi koji doživljavaju zlostavljanje ili nasilje u školi zbog toga što su npr. pripadnici/ice druge nacionalnosti mogu potražiti pomoć i podršku u roditeljskom domu, to za LGBTIQ+ mlade često nije moguće. U pozitivnim primjerima, obitelji koje pružaju podršku mogu biti značajan čimbenik protiv negativnih učinaka manjinskog stresa na LGBTIQ+ mlade. Međutim, u nedostatku relevantnih informacija, roditelji možda neće znati na koji način pružiti podršku i zaštititi svoje dijete od heteroseksizma i internaliziranih heteroseksualnih uvjerenja unutar tradicionalnog patrijarhalnog društva. Stoga je važno da LGBTIQ+ mladi nađu podršku među bliskim prijateljima i prijateljicama koji/e će reagirati podržavajuće, jer ona je ključna u istraživanju i razvoju spolnog identiteta.

1.2.) Osobe starije životne dobi

Za osobe koje su odrastale tijekom dvadesetog stoljeća, kada je nedostajalo zakona koji štite LGBT osobe i kad su ljudska prava LGBT osoba bila izvan profesionalnog, političkog i institucionalnog okvira, coming out je bio opasan čin, posebno u manje razvijenim mjestima. Osobe starije životne dobi često nisu aut zbog trauma iz prošlosti, a neke od njih su čak bile prisilno uključene u programe „liječenja“ ili „ispravljanja“ seksualne orijentacije (tzv. konverzijska ili reparativna terapija). I danas se može reći da je starija LGBTIQ+ populacija „nevidljiva“ i još uvijek vlada snažan osjećaj straha koji je vezan za sve potencijalne situacije u kojima se njihova seksualna orijentacija može otkriti. 

Stručnjaci i stručnjakinje iz područja mentalnog zdravlja trebale bi uzeti u obzir društveni i kulturni kontekst u kojem su ove osobe odrastale te uvidjeti poteškoće s kojima se susreću: društvena izolacija, nedostatak podrške, financijski problemi, osjećaj srama, proživljenja trauma, neimanje djece, usamljenost, itd.  

2) Religija

Mnoge osobe dolaze iz religioznih okruženja u kojima su LGBTIQ+ identiteti, tranzicija ili operacija afirmacije roda smatrani grijehom. Terapeutkinje i terapeuti svakako trebaju pružiti podršku osobama u cilju prihvaćanja svoje spolne orijentacije, rodnog identiteta i/ili izražavanja i smanjivanja internalizirane homo/bi/transfobije, međutim važno je uzeti u obzir da taj segment identiteta osobe, njihove obitelji možda nikada neće prihvatiti. Ponekad religiozne LGBTIQ+ osobe budu prihvaćene u progresivnim religioznim sredinama, a ponekad odluče skrivati svoju spolnu orijentaciju i/ili rodni identitet/izražavanje ili odaberu alternativni način života u kojem su seksualnost i rodno izražavanje manje važni.

3) Trauma

Psihološka trauma iz djetinjstva ili adolescencije koju su doživjele LGBTIQ+ osobe (fizičko zlostavljanje, emocionalno nasilje, seksualno zlostavljanje) ostavlja negativne posljedice na cijeli aspekt ljudskog funkcioniranja: trauma je često rezultat prevelike količine stresa s kojim se osoba nije u stanju nositi ili integrirati emocije vezane za to iskustvo. Trauma može uslijediti usred jednog uznemirujućeg iskustva ili ponavljajućih događaja koji se mogu odvijati tjednima, godinama ili čak desetljećima, dok se osoba pokušava nositi sa životnim okolnostima, što na kraju dovodi do ozbiljnih i dugotrajnih negativnih posljedica. Stoga je vrlo važno imati na umu da trauma može utjecati na odluku vezano za coming out.

4) Intersekcije

– Kulturalna, etnička, rasna i politička pozadina

Različite kulture imaju drugačiji pogled na istospolnu orijentaciju i netradicionalne rodne identitete – dok neke smatraju da je to „ekscentričnost“, u drugima vlada pravilo „ne pitaj, ne govori“. U nekim zemljama je to grijeh koji je kažnjen zakonom (čak i smrtnom kaznom). Terapeutkinje i terapeuti trebaju uzeti u obzir odakle dolazi osoba i procijeniti hoće li coming out doprinijeti izgonu iz njihove zajednice ili ugroziti njihovu sigurnost.

Uvelike je drugačije iskustvo biti aut u različitim rasnim ili etničkim skupinama. Npr. odluke vezano za coming out mogu predstavljati velike poteškoće za ne bijele LGBTIQ+ osobe koje imaju podršku u obitelji i zajednici vezano za rasizam, ali ne i za spolni i/ili rodni identitet (npr. LGBTIQ+ mladi u romskoj zajednici). Također, vrlo je važno uzeti u obzir kulturalne razlike u modernom društvu koje se zbog velikih društvenih migracija ubrzano mijenja. Za mnoge transrodne osobe postoji veliki rizik od diskriminacije, poniženja i nasilja prilikom prelaska državne granice. Ovakva situacija zahtjeva pokazivanje osobne iskaznice ili nekog drugog dokumenta na kojem su vidljive informacije o spolu te su osobe prisiljene objašnjavati svoj rodni identitet. Ponekad im je uskraćena zdravstvena zaštita, hormonska terapija ili ih se kriminalizira.

– Fizičke, osjetilne i kognitivno-emocionalne poteškoće

LGBTIQ+ osobe s invaliditetom susreću se sa širokim rasponom izazova povezanih s marginalizacijom oba spektra identiteta. Društvo ih često percipira kao usamljene i aseksualne osobe, što dovodi do osjećaja nevidljivosti i može negativno utjecati na samopoimanje te kompromitirati osjećaj autonomije, seksualnosti i samopouzdanja. Osobe mogu osjetiti pritisak i negirati svoju spolnu orijentaciju i/ili rodni identitet/izražavanje kako bi se uklopile u društvo i ispunile društvena očekivanja. Primjerice, od muškarca se očekuje da bude snažan i neovisan, što će osoba s invaliditetom ili teškoćama u razvoju možda teško zadovoljiti.